Izvor kaže da je Saša posljednjih mjeseci bio u potrazi za odgovarajućim plovilom, a da se ovo najviše svidjelo njegovoj supruzi Suzani Jovanović i da je to bilo presudno da ga pazari.

“Jahta je dugačka oko 18 metara, stara je oko tri godine, ima svu potrebnu opremu, vrlo je luksuzna i zato nije čudno što je koštala milion eura. Saša nije ni pitao za cijenu, pozvao je i rekao da želi baš tu jahtu, a kada su mu rekli koliko košta, rekao je: ‘U redu, kupujem.’ Koliko znam, trebalo bi narednih dana da stigne do opatijske uvale, gdje će biti stalno parkirana, a Sale će već krajem mjeseca moći da je koristi jer je potrebno da prođe još tehničke neke provjere o ispravnosti i da dobije sertifikat”, kaže naš izvor.

Cijena od milion eura nije jedino što će Popović morati da plati. Ovako luksuzna jahta iziskuje angažovanje skipera, redovno održavanje i plaćanje usidrenja, što mjesečno iznosi oko deset hiljada eura.

“Namještaj je rađen po meri, neki zidovi su rađeni od najfinijeg drveta, ima nekoliko odvojenih kabina, trpezarijski prostor, kuhinju, mini-teretanu, kao i prelijepu ložu. Takođe, posjeduje i nekoliko kupatila i veliki prostor za sunčanje. Ukupna kvadratura unutrašnjosti plovila je oko 30 metara kvadratnih, a maksimalan kapacitet je do 20 osoba. Pogodna je za višednevna krstarenja upravo zbog kapaciteta i veličine. Saša će morati da izdvoji za skipera koji će upravljati njegovom jahtom oko četiri hiljade eura mjesečno. Takođe, moraće da izdvoji novac i za dodatno održavanje broda – oko dvije hiljade eura mjesečno, a na sve to ima obavezu da plaća mjesto u opatijskoj uvali gdje će jahta biti usidrena”, kaže izvor.

Neimenovana žena snimljena je u bolničkoj čekaonici u koju se zaputila nakon što je shvatila da neće doći do željene frizure. Pur pena je građevinski materijal koji se koristi za učvršćivanje stolarije poput prozora, vrata i ostalih stvari koje se postavljaju na zidove.

Vrlo je gusta ali se u dodiru sa vazduhom vrlo brzo stvrdnjava, i širi. Upravo je iz tog razloga gospođa dobila takav volumen kose, koji nije mogla ni da zamisli. Neimenovana žena snimljena je u bolničkoj čekaonici u koju se zaputila nakon što je shvatila da neće doći do željene frizure.

Žena iz SAD-a nije ni sanjala kako će se njena frizura proslaviti na Internetu. Gospođa je naime, penu za kosu zamenila pur penom, a rezultat ostavlja bez reči. Neimenovana žena snimljena je u bolničkoj čekaonici u koju se zaputila nakon što je shvatila da neće doći do željene frizure.

Pur pena je građevinski materijal koji se koristi za učvršćivanje stolarije poput prozora, vrata i ostalih stvari koje se postavljaju na zidove. Vrlo je gusta ali se u dodiru sa vazduhom vrlo brzo stvrdnjava, i širi. Upravo je iz tog razloga gospođa dobila takav volumen kose, koji nije mogla ni da zamisli.

Ljekari su upozoravali da dječak svakog trenutka može um*ijeti ako nešto ne preduzme.

Zbog velike gojaznosti dječak je otišao na operaciju smanjivanja želuca, a ljekari su mu prepisali dijetu koja se sastojala samo od voća i povrća i mnogo hodanja i plivanja.

Arja danas ima 12 godina i zapanjujuće drugačije izgleda.

Za dvije godine smršao je čak 88 kilograma. 

Danas ima 101 kilogram i svakog dana prepješači nekoliko kilometara, a uz to redovno igra badminton sa prijateljima.

Najveća zadnj*ca na svijetu.

Njena želja je da ima najveću zadnj*cu na svijetu. Kraun, model iz  Švedske, toliko je posvećena postizanju ličnog cilja, da svakog mjeseca pojede čak 15 tegli Nutele te na taj način dobije nešto manje od 6 kilograma.

Trenutno, njena stražnj*ca ima obim od gotovo dva metra. Međutim, to nije dovoljno veliko, stoga Kraun trenutno ima misiju da dobije još barem 25 kilograma. Kad dostigne željenu težinu, ljekari kažu kako će moći preraspodijeliti masnoću i dodati je u njenu zadnjicu.

Što više dobijam na kilaži, to će moja zadnjica biti bolja. Učinit ću sve što treba da bih imala najveću zadnjicu na svijetu. Volim osjećati da imam veliku zadnjicu. Kad hodam, osjećam da se sve migolji i počnem se osjećati napaljeno sama zbog sebe- tvrdi Nataša.

– Moja transformacija šokirala je mnogo ljudi. Dosta sam dobila na težini, ali moram da se ugojim još 25 kilograma. Teško je održavati ovo tijelo. Morate puno da jedete, oko 6.000 kalorija dnevno, a mora i puno da se vježba – kazala je Nataša.

Njena ishrana sastoji se od pice, sladoleda i do 15 tegli Nutelle mjesečno.

Sada ima 27 godina i radi kao generalni menadžer globalnih operacija za “01 Systems”, koja posluje sa vodećim bankama širom Bliskog istoka i Indije.

– U Bahreinu postoje dobre mogućnosti za ljude koji naporno rade – rekao je Nofal, koji bi isti posao mogao da radi i iz rodnog Jordana, ali navodi kako je Bahrein mnogo bolje mjesto za život i posao te da su ljudi tamo vrlo profesionalni te otvorenog uma, prenosi BBC.

Osim odlične poslovne klime, Bahrein strane radnike privlači i time što nema poreza na dohodak, dok sa druge strane radnici imaju plaćen smeštaj, edukacije, prijevoz. U anketi je većina ispitanika navela odličnu zaradu i bonuse na platu kao dodatan plus.

Plate zavise od sektora i pozicije, ali prosečan radnik tamo zarađuje približno 6.700 evra mesečno.

Istraživanje je početkom januara obavila kompanija HSBC Ekpat, predstavnik HSBC Grupe, a uključila je više od 22.000 ispitanika – globalnih profesionalaca.

Sadaf Karim se preselio u Bahrein sa svojim suprugom pre 13 godina. Radio je u jednoj banci, pola radnog vremena. Kada su se razveli, on je odlučio da ostane i odgaja svoju ćerku u Bahreinu.

Manje poznato područje Persijskog zaliva 200 puta je manje od Floride, a ima samo milion i po stanovnika. Proteklih godina bilo je dubokih političkih tenzija između vladajuće porodice Sunita i Šija koji su većinsko stanovništvo u Bahreinu. Sve je rezultiralo nasilnim antivladinim protestima 2011. godine.

Međutim, novija istraživanja pokazuju kako je ovaj arhipelag od tridesetak ostrva drugo najbolje mesto za strane radnike, tek jedno mesto iza Nemačke. Verovali ili ne, u Bahreinu je bolje raditi nego u Emiratima ili Hong Kongu.

Visoka plata, ravnoteža između privatnog i poslovnog života i prilika za razvoj omogućuju stranim radnicima da se osećaju sigurno i zadovoljno u Bahreinu, a zbog toga su i odani svojim poslodavcima. Kulturna raznolikost je velika, ali poslodavci ne mare ko, šta i odakle je neko, već radnike nagrađuju na temelju njihove učinkovitosti.

Ostao sam jer sam imao dobar posao i voleo sam svoj život ovde. Dobro sam se snašao, karijera je išla dobro, plata je bila zadovoljavajuća, evo, sada radim kao koordinator – ispričao je za BBC Karim iz Pakistana.

Plaćte u Bahreinu jesu niže nego u Dubaiju, ali troškovi života su mnogo niži nego u drugim zemljama, pa više ostane za vas.

Radnici iz inostr

Uvijek sam bila oduševljena Tinom Tarner. Njena priča o životu, karijeri, majčinstvu naterala me je da pomislim kako nikad, nikad ne smemo da prestanemo da se borimo!!! Kada je imala 38 godina, Tina je uspela da pobegne od muža koji ju je zlostavljao.

Ostavila je sve: karijeru, novac, decu i pobegla od njega. U dobi od 38 godina, morala je da počne sve iz početka. Nije imala ničiju podršku ni pomoć, morala je da se osloni samo na sebe. Trebalo joj je šest godina da stane na svoje noge. Sve što je postigla, sama je uradila, bez ičije pomoći.

nspirisana ovom pričom došla sam do ovog zaključka: Život je kratak – nikad ne znaš koliko daleko možeš da doguraš ako ne pokušaš! 1. Ne razmišljaj o prošlosti – ona te samo koči: Karijeru moraš da razvijaš od dvadesete, pa do tridesete da imaš već radno iskustvo koje će ti pomoći.

 Po njima, do četrdesete već možete da imate karijeru koja će vas izdržavati i osigurati vam bezbrižne penzionerske dane. Sve je to lepo, ali teško da se život dešava po pravilu. Lepo je imati 20 ili čak 25 godina iskustva u jednom poslu. Ali život se danas odvija brzo.

Ako ne radite na sebi, doći će neko i pregaziće vas uprkos svim tim godinama iskustva. Često se dešava da neki posao koji je pre dvadeset godina bio aktuelan, danas i ne postoji. Da to za šta smo se školovali, više ne vredi. 2. Pitajte za pomoć – nemojte da vas je strah!

Današnji svet se vrti oko one izreke: “Ti meni – ja tebi!” ili “Ruka ruku mije”. Trgovanje uslugama danas je postalo aktuelnije i cenjenije od trgovine bilo kojim proizvodom. Ne bojte se da pitate za pomoć jer nikad ne znate gde vas to može dovesti. Samo tražite i daće vam se!

3. Vi niste zaglavljeni u ovoj trenutno lošoj situaciji: Zastrašujuće je ostaviti posao koji vam plaća račune i upustiti se u nešto tako rizično kao što je privatni posao ili bilo koji drugi novi posao. Međutim, ako ne sada, onda – kada? Postoji ona izreka: “Pokreni se – nisi drvo!”.

Što znači da je svaka promena dobra stvar. Iz nje nastaju životne lekcije. Najlakše je kukati i moliti Boga da se nešto promeni. Bog vam neće pomoći, ako sami sebi ne pomognete. Ne dopustite da još jednu Novu godinu dočekate nesrećni na poslu koji ne volite.

Kada je mlada poljoprivrednica, Milesa Radojević (23) iz sela Brančić kod Ljiga, na društvenim mrežama pokušala da polemiše u grupama čija je tematika poljoprivreda suočila se sa podsmehom i nepoverenjem. Pitanje je samo – da li zbog toga što je žena, što je mlada i lepa ili zbog toga što voli da se slika kao i većina njenih vršnjakinja.

Kada je na Fejsbuk grupi za poljoprivrednike postavila oglas da traži radnike na farmi nisu joj verovali da je farma njena ili su joj pisali prostačke komentare. Kada Milesa postavi oglas da prodaje telad, muškarac napiše da će se na telefon javiti muškarac koji pojma nema o oglasu.

Ako je i dobro, zameraju zašto sam se uopšte slikala i to okačila – komentariše ova mlada žena.

Milesa ima 23 godine, razvedena je i živi sa roditeljima i dvoje dece, ćerkom od šest godina i sinom od četiri. Farma je velika, posla mnogo, pa porodica uvek mora da ima bar jednog zaposlenog radnika. Milesa radi na njivi, u bašti i štali, u kući je domaćica i sve vreme majka dvoje mališana. Kada izlazi izgleda kao bilo koja varošanka, u svakom pogledu.

– Bavimo se isključivo poljoprivredom. Imamo 35 krava muzara i glavna delatnost nam je proizvodnja mleka, dnevno predamo 500 litara. Imamo telad i bikove za prodaju, sve ukupno 70 grla. Na 30 hektara zemlje, što naše, što iznajmljene, gajimo kukuruz, pšenicu, lucerku. Kada sam u štali, moj je posao muža, imamo izmuzište, ali ne i sistem za mužu, u istom trenutku mogu da se muzu po četiri krave. Na njivi sa drugim radnicima vozim neki od pet naših traktora, baliram, valjam kada se seje, tanjiram. Skupljam baliranu detelinu u sezoni, spremam silažu za stoku. Ako tu nema posla, onda sam u bašti. Na selu uvek ima posla – objašnjava Milesa.

Ide u detalje, o tome koliko je teško naći i zadržati dobrog radnika na farmi, žali se na nisku cenu mleka, priča o traktorima. Zanima je i osnivanje zemljoradničkih zadruga. Ali, kada Milesa na društvenim mrežama zatraži mišljenje na neku od poljoprivrednih tema, u komentarima joj zameraju što pući usne kad se snima, komentarišu joj garderobu i klompe. I to u vreme kada većina mladih, posebno devojaka, beži sa sela.
– Telefone sa kamerom imamo i mi na selu, pa ne znam zašto je problem da se slikamo i to “kačimo”, mada moram priznati da muškarcima niko ne zamera fotkanje u njivi. Ne znam zašto je problem što se fotografišem u čistoj odeći i šortsu, pa ni jedna žena se neće slikati kada je prljava i niko gradskim devojkama dok rade na 40 stepeni ne zamera šorts i bretele – priča Milesa uz napomenu da se neće povući ni pred kakvim glupim zamerkama.

Ova mlada žena kaže da voli život na selu, a da joj moderne tehologije, korišćenje interneta na sve načine, pomažu da nešto nauči od drugih na društvenim mrežama i zabavi se posle napornog dana.

– Nekada si iskustva mogao da razmenjuješ sa svojim seljacima, sada putem društvenih mreža možeš da se savetuješ sa poljoprivrednicima iz cele Srbije. Ili sa njima da podeliš slike i snimke, pokažeš im svoj radni dan – objašnjava lepa poljoprivrednica.

Na komentar da je možda veći problem njena lepota nego to što je žena, Milesa kaže da ne veruje u to jer lepim muškarcima niko ne zamera slikanje mišića.

– Čini mi se da je u Srbiji čudo što mlada žena živi na selu i time se hvali, to slika i pokazuje. Ja se time ponosim, što su me od malena učili da radim, a da ne zapostavim ni provod, ni brigu o sebi. I ja svoju decu učim – pomozi mami ovo, pomozi ono, jer dok su mali sve im je zanimljivo, a kada porastu imaće usađene radne navike – objašnjava ova mlada majka.

Da li su, posle svega, Milesine bretele i klompe baš toliki problem?

Međutim, ne moramo baš planirati ljetovanje na Jadranu, Turskoj ili Grčkoj. Postoji još jedna destinacija koja je postala popularna. To je naravno, Bugarska.

U ovoj zemlji se može pronaći aranžman za ljetovanje po cijeni i od 150 eura, ukoliko preko agencije rezervišete za hotel od 2 zvijezdice. Za više, npr. 500 eura, možete pronaći i smještaj u hotelu sa 5 zvijezdica.

Kao i u svim zemljama, ljetovanje je jeftinije u toku predsezone i poslije sezone. Tako, u Bugarskoj, u toku septembra, avgusta ili juna možete naći smještaj od 8 do 30 eura za dan, a prosječna cijena noćenja u hotelima sa 2 ili 3 zvijezdice ide do 12 eura.

Za kupovinu u supermarketu vam dnevno treba oko 6 eura. To je samo za osnovne namirnice bez računanja alkohola ili cigareta.

Vrsta domaćeg piva, gazirani napici, litar mlijeka, kafa, i 10 komada jaja koštaju oko 1 euro. Bijeli hljeb je 50 euro centi, a isto toliko vam treba i za vodu i kilogram paradajza, krompira ili jabuka.

U kafiću za kafu izdvojite 50 euro centi, a u restoranu za dobar ručak 5 eura.

Cigarete su skupe. Marlboro je 3 eura.

Kokteli su između 3 i 8 eura.

Najpopularnija ljetovališta u Bugarskoj

Kiten

To je ljetovalište na Crnom Moru, udaljeno 450 km od Sofije. Ima nekoliko plaža, a obgrljeno je planinom Strandža. Odlično za mlade, ima puno diskoteka, kafića i radnji.

Nesebar

Ovo je jedno od glavnih turističkih mjesta sa mnogo hotela i Sunčevim bregom koji se nalazi sjeverno od Nesebara. Odlično mjesto i za ljubitelje istorije jer ima i mnogo istorijskih lokaliteta. Originalno, ovo naselje, tj. njegov stari dio, nalazi se na ostrvu koje je spojeno vještačkim zemljouzom.

Sunčev Breg

To je jedno od najmodernijih ljetovališta u Bugarskoj. Smješteno je na obali Crnog Mora, a plaža mu se proteže oko 8 km. Krajnji sjeverni dio ljetovališta se proteže uz obronke Stare Planine.

Zlatni Pjasci

Zlatjni Pjasci je najluksuznije ljetovalište od svih pomenutih. Ima prelijepu plažu i brda prekrivena šumom koja se slivaju sve do jedne od najljepših plaža Crnog Mora. Nalazi se u neposrednoj blizini istorijskog grada Varne, najveće luke u Bugarskoj, i oko 25 km je udaljeno od aerodroma.

Deseci tisuća Hrvata se raselilo po Europi, mnogi se pripremaju na odlazak, a oni koji već iskusili život preko hrvatske granice svjedoče nam o stvarnim troškovima života u novim domovima.

Jedan od njih je i Ivan Zidar (26) hrvatski je MMA borac. Bio je zaposlen u hrvatskoj vojsci. Za mnoge je imao sve što si u Hrvatskoj žele odnosno uspješno je gradio i poslovnu i sportsku karijeru. Ipak nezadovoljan stanjem u zemlji, spakirao je kofere i otišao u Švedsku. Dva mjeseca je kaže preživljavao s ušteđevinom s kojom je i došao. U prva tri dana se htio okrenuti i vratiti kući, no zahvaljujući Ivanu Iliću, predsjedniku Hrvatskog doma Matija Gubec ostao je jer mu je pomogao da se zaposli.  

POGLEDAJTE VIDEO:

– Nažalost, uvjeti za život u Švedskoj su neusporedivi s onima u Hrvatskoj. Jednostavno su bolje plaće, standard, školovanje, zdravstvo… – pričao je Ivan 2017., koji u Švedskoj više nije sam. Ondje je pronašao svoju ljubav i zaručio se. Opisao nam je i kako njih dvoje ondje žive.

Ivanu nakon svih oporezivanja ostane 2450 eura plaće odnosno 18.375 kuna. 

– Stanarina ovisi u kojem djelu grada živite. Osobno živim u strogom centru i plaćam mjesečno 7500 švedskih kruna, što je 750 eura za 29 m2 (cca 5250 kuna). Poslije svaka tri mjeseca plaćam dodatnih 150 eura za struju (cca 375 kuna). Voda i grijanje se ne plaća odnosno to je uračunato u cijenu koju vlasnik stana plaća mjesečno – kaže nam Ivan.

‘Ne kupujete stan, već pravo na stanovanje’ 

U Švedskoj ne poznaju model kupovine stana kakav mi imamo u Hrvatskoj pa Ivan pojašnjava: 

– Da vas ne zbuni, u Švedskoj nikada ne možete kupiti stan 1/1. Vi kupujete pravo na stanovanje, uređivanje i prodaju stana. Mjesečno uz kredit plaćate i stanarinu, neovisno živite li ili ne živite, ili ste stan kupili gotovinom. Stanarinu uvijek plaćate agenciji od koje ste kupili stan. Oni se brinu o održavanju i popravcima. Stan u kojem sam ja, početna cijena je 1.300.000 kruna što je 130 000 eura za 29 m2 (cca 975.000 kuna). Kažem početna cijena jer kod njih se stan prodaje kao na aukciji – tko više ponudi, njegov je. Ali ako odete izvan Stockholma 70-ak km, možete kupiti četverosobni stan za cca 70.000 eura – tvrdi.

‘Hrana i odjeća su jeftini, alkohol jako skup’ 

Na hranu mjesečno zaručnica i Ivan potroše oko 400 eura pa kaže da je za četveročlanu obitelj prosjek 800 eura (cca 6000 kuna). 

Hrana i odjeća su zbilja povoljne, usudio bih se reći da su neke stvari čak dosta povoljnije nego kod nas. U Švedskoj ćete skupo platiti luksuz poput cigarete, alkohol, restorana i noćnih klubova. To je tamo jako skupo. Primjera radi, četiri rum-kole sam platio 69 eura – kaže nam Ivan. Pojašnjava i kako se kreću plaće.

Izbjegavati poslodavce iz Hrvatske, BiH, Srbije… 

– Početna plaća za pripravnika-praktikanta ne bi smjela biti ispod 150 švedskih kruna odnosno 15 €, a za radnika 160 švedskih kruna. Naravno to vrijedi ako se zaposlite u firmi gdje je Šveđanin vlasnik. Ostali će vas prevariti gdje stignu: na satnici,na prekovremenima, godišnjem odmoru, osiguranjima. Znači ako odete van, naravno da je najlakše je početi kod nekog iz našeg govornog područja, ali odmah tražite domaću firmu. U širokom luku treba izbjegavati poslodavce iz Hrvatske, BiH, Srbije, Poljske te zemalja bivšeg SSSR-a – savjetuje Ivan.

Nemaju porez na ljubimce, ali imaju druga pravila.

 Na ljubimca se ne plaća porez, ali ne smije više od četiri sata biti sam. Posjet veterinaru je 450 kruna (cca 315 kuna). Naravno svi imaju osiguranje za ljubimce, a naša ljubimica je osigurana na 25.000 kruna. Za godinu dana nas je osiguranje izašlo 6500 kruna (cca 4550 kuna) – pojasnio je Ivan.

Cijena vrtića ovisi o mnogim faktorima, primjerice je li roditelj samohran, kolika primanja ima i slično no maksimalno po djetetu košta 150 eura odnosno oko 1125 kuna. 

Robert tvrdi da njegov otac, zbog porodice nije želio nikakav kontakt sa njim. Usprkos tome, vijest da je Šaban preminuo u saobraćajnoj nesreći, Robert je veoma teško podnio.

– U šoku sam, vjerujte da ne mogu da dođem sebi. Nisam u stanju da govorim, jako mi je loše. Sestra po majci, Tanja mi je javila za smrt mog oca, a ja nisam vjerovao šta čujem. Kada su potvrdili na portalima i vijestima da je Šaban poginuo, ostao sam šokiran. On je bio moj otac, a iako nismo bili u kontaktu, ja o njemu nikada nisam imao loše mišljenje – ispričao je Robert za “Srpski Telegraf”.

Robert je za Telegraf ispričao da se nakon smrti oca nije čuo sa Šabanovom suprugom Gocom, ni polusestrama Ildom i Sanelom, kao ni sa polubratom Mihajlom:

– Nisam zvao suprugu mog oca niti polusestre i brata. Bol je veliki, ali mi nikada nismo bili u kontaktu. Jednostavno, nismo imali nikakav odnos. Nije sada vrijeme da pričam na tu temu, možda ću nekada progovoriti, ali sada bi to bilo neumjesno – zaključio je Robert.

Šaban Šaulić je, u medijima, o svom vanbračnom sinu, samo jednom govorio i to o nemiloj sceni koju mu je sin priredio, a zbog koje je, kako su prije deset godina mediji pisali, završio u urgentnom centru:

-Pa jeste. To se desilo u jednoj emisiji, da su mu oni dali neke pare, da se on pojavi onako inkognito u jednoj emisiji da bi oni slikali tu moju reakciju, onda mi je bilo krivo što se to dijete meni nije javilo da kaže “znaš šta, ovo će biti”. Tako da sve mi je to teško palo. Da se neko proda za nekih 50, 100 evra i da mi učini to i pri tome da oni svi sve znaju, samo ja ne znam. Čak mi je bilo veoma krivo što je znala i voditeljka, pa čak i neke kolegice, pa smo završili emisiju i to se desilo i da mi niko to ne kaže, tako da me sve to pogodilo. I kolege i kolegice, voditeljka, pa i to dijete, pa i paparazi, sve je to uticalo… Ali eto, nije to bilo nešto strašno, bio sam uznemiren pošto imam malo povišen pritisak, samo sam progutao jednu tabletu i ništa više. Čak sam kasnije završio u jednoj kafani, pa sam se i opustio – ispričao je ljubazni legendarni pjevač Mirzi Vranj za Hayatovu emisiju Glam Blam.Ispod u videu, na kodu 3:42, pogledajte taj dio razgovora sa Šabanom, a onda i sa Ildom.