Kakav je ovo svijet u kojem živimo pa svi samo gledaju kako da osmisle neka pravila po kojima svi trebamo živjeti i voditi se. Čujete li kako to samo ograničeno zvuči? Čini mi se da se za žensko dijete od malih nogu očekuje da je odlikaš, da je primjer svih žena, da završi i školu i fakultet ako ikako može i prije 20-te, da se do tada uda i što prije rodi troje djece. A onda dalje bitno je održavati brak da se ne raspadne i izvesti djecu na pravi put.
E pa ja vam nisam bila ta. Da, imala sam velike snove, i osjećala sam da sam predodređena za nešto veliko, ali kasnije na moje veliko iznenađenje shvatila sam da sve žene isto tako misle i osjećaju. Škola me nije nešto mnogo zanimala, završila sam ono što sam morala.
Nakon srednje škole sam odlučila da se snalazim u životu kako znam i umijem jer sam znala da fakultet ne bi završila – ne zato što ne umijem već zato što nisam imala volje. Počela sam da radim, jedan posao, drugi, treći. Svi su me osudili,tada sam već bila zašla u kasne 20-te a ništa nisam napravila.
Ni kučeta ni mačeta, ni pravog posla, ni karijere ni diplome… Da ne spominjem samo koliko mi je puta rečeno da ne vrijedim ni za šta. Nema veze, navikla sam. Ali me ne pogađa to jer znam koliko vrijedim. Jer svaki dan nađem način da pomognem nekome… psima, ljudima, beskućnicima…
Našla sam običan posao, nije velika plata ali me usrećuje. Preko posla sam upoznala i svog supruga
za kojeg sam se udala u 35-oj godini i rodila mu dvoje djece u 36. i 39. Sada imam punih 45 godina, imamo mala primanja ali uvijek se nađe način da se svi troškovi pokriju. Sretna smo porodica.
Ali ono što me najviše fascinira jeste moja drugarica koja je advokat. Tolike škole, toliki trud i novac uložen, savršen posao dobila, da bi na kraju šta? Vraćala se kući čitav dan isfrustrirana? To više nije ta ista osoba koju sam poznavala prije 10 godina. Sa njom više ne može ni da se priča.
Stalno bi da se raspravlja, histeriše, ubjeđuje, dok sam ja baš nasuprot – volim mirne razgovore. Svaka njena veza je pucala upravo zbog te njene frustracije, koju, kako kaže – nosi sa posla. Nju kad vidim i ne žalim što nemam diplomu i visoku poziciju na poslu. Ljudi moji, džaba vam i DIPLOME i NOVCI, ako ćete vi život provesti kao isfrustrirana spodoba!